Planiranje_ludom_radovanje_web

 

Nije potrebno posebno objašnjavati kako je jedna od osnovnih dobrih praksi uspješnog poslovanja planiranje. Bez obzira čime se bavili, svi planiramo. Na temelju planova donosimo odluke, budžetiramo, ulazimo u partnerstva, ostvarujemo investicije, raskidamo suradnje. I sve to ima savršenog smisla, jer planovi su naši stupovi na kojima temeljimo kratkoročne i dugoročne aktivnosti. Sve dok oni to više nisu.
U 2020. godinu ušli smo optimistični, punih kalendara i dogovorenih poslova – puni planova. I onda – globalni šamar. Ne moram napisati tko nam ga je zadao – svi smo ga osjetili. I dok nam je zvuk šamara još odjekivao u ušima, svi naši planovi pali su u vodu. 😊

Vrijeme neizvjesnosti
Uslijedilo je zatišje globalnih razmjera, a nastavljeno je neizvjesnošću istih takvih razmjera. I dok se lagano pridižemo i otresamo prašinu s koljena, jedino u što smo sigurni jest da u ništa nismo sigurni.
U jeku najveće panike brendovi su kolektivno reagirali najbolje što su mogli, s obzirom na apsolutnu nespremnost. Sve kreativne kampanje koje su bile u planu, pospremili su u ladice i ekspresno ih zamijenili ad hoc rješenjima. Komunikacija se svela na gotovo identične poruke svih branši – „tu smo za vas“, „budite odgovorni“, „domaće je najbolje“, „i ovo će proći“, „opet ćemo biti zajedno, a do tad ostanimo doma“. Već pripremljene kreativne kampanje čekaju neka bolja vremena. Usudi li se itko planirati koja su to vremena? Ne baš, možda sramežljivo i s velikim oprezom, jer neizvjesnost je velika.

Sve znamo, a ništa ne znamo
U poplavi informacija iz nebrojenih izvora, nikad nismo bili istovremeno i toliko informirani i toliko glupi. Dnevni narativ nam se svodi na „drugi val“, „što nam donosi jesen“, „razmak od dva metra“, „online ovo“, „digitalno ono“…i najiritantnije od svega – „Novo Normalno“.
A planovi? Kako sada planirate? Na kratke ili na duge staze? Na temelju ranijih znanja i iskustava ili to sada djeluje suludo, pa se oslanjate na onu staru „prst puta oko“? Ili ste nešto i naučili i sada planiranju pristupate mudrije.

Neki su bili mudri na vrijeme
Sasvim je jasno da se moderni svijet, barem onaj kojeg se sjećamo, još nije susreo s ovom vrstom drame globalnih razmjera. No, nije da nemamo baš nikakvih iskustava s posljedicama kakve može donijeti pandemija ili barem strah od iste. Sjetimo se samo 2003. i straha koji je izazvalo širenje SARS-a. I tada su reakcije pogođenih tržišta bile radikalne, a gubici kompanija katastrofalni. Šteta nije bila globalna, ali je za pojedince na lokalnim i nacionalnim razinama bila itekako stvarna. Nakon smirenja situacije, svi su nastavili dalje, a većina s naivnom vjerom da se slično neće opet tako skoro ponoviti.

Čini se da su samo organizatori teniskog turnira u Wimbledonu nešto naučili te 2003. i prilagodili svoje planove i pogled na budućnost – počeli su plaćati policu osiguranja od otkazivanja turnira u slučaju pandemije. Godišnji iznos je bio velik, iznosio je 1,5 milijuna funti, i sigurno se taj potez tada činio kao pretjerano oprezan i suludo velik trošak. No, to nije bio trošak nego investicija u budućnost temeljena na novom načinu planiranja, a 2020. se pokazao itekako mudrim i isplativim. I dok su se biznisi diljem svijeta našli u ogromnim problemima, u Wimbledonu možda nisu zadovoljno trljali ruke, ali su sigurno puno mirnije dočekali vladavinu pandemije – osiguranje im treba isplatiti 114 milijuna funti radi otkazivanja turnira, koje će im u potpunosti pokriti sve nastale gubitke..
To se zove pravo strateško planiranje koje se temelji na stalnom učenju, promatranju okoline i gledanju u budućnost. Jesu li i drugi trebali biti pametniji u svom planiranju? Možemo li svi nešto naučiti od Wimbledona?

Novo (normalno) planiranje
Pada li planiranje kao koncept u vodu – pa naravno da ne. No, trebamo li razmisliti o drugačijem pristupu planiranju? Razmišljati o opciji dva ili barem ozbiljno ukalkulirati faktor rizika u naše planove? Svakako trebamo.
Neizvjesnost je izvjesna i tome se treba prilagoditi. Copy paste planiranje uz sitne intervencije iz godine u godinu više neće biti dovoljno dobro. Trebamo naučiti i ne ignorirati okruženje u koje ulazi naš svijet i tržište na kojem djelujemo te ostaviti prostora za brze manevre. Podrazumijeva li to uplaćivanje dodatne police osiguranja, kreiranje alternativne komunikacijske strategije, proširenje djelatnosti ili redizajn poslovnih procesa – svatko će procijeniti sam za sebe. Planiranje nam je i dalje od esencijalne važnosti za sigurno i smisleno poslovanje koje donosi rast, ali pamet u glavu, jer efekt globalizacije nikad nije bio toliko opipljiv na lokalnoj razini.

29.06.2020. Piše: Renata Krajačić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

#nemalabavo

Komunikacija. I točka.
Tražim agenciju Tražim posao