Voljeli Emily in Paris ili ne, Darrenu Staru mora se priznati da zna napraviti pop kulturni fenomen. Iako je serija omražena jer je – šokantno – nerealna i ima loš zaplet, o američkoj marketingašici i influencerici koja seli u francusku prijestolnicu pričaju svi, od modnih insajdera, kulturnih komentatora, PR-ovaca, novinara, influencera, Amerikanaca i Parižana… Serija je pokrenula brojne trendove, posljednji u nizu je koktel Kir Royale, a modni znalci primijetit će kako junakinje nose komade s potpisom Valentina, Diora, Schiaparellija, Lacroixa i drugih velikih dizajnera.
Treću sezonu Emily u Parizu tradicionalno sam hate-bingeala, ali ovaj put za mene je to bilo posebno iskustvo. Prvi put gledala sam je iz pozicije PR stručnjakinje i primijetila detalje koji mi prije nisu ništa značili, a sad su mi ne samo materijal za kvalitetne memeove u grupi s kolegicama i kolegama iz PR agencije iz Zagreba, nego i potencijalni learning. Ostavimo na trenutak sa strane činjenicu da se radi o potpunoj fikciji, da je gotovo sve u seriji nerealno i karikirano – kao i u svakom sličnom djelu. Što sam naučila od Emily, a što bi ona mogla naučiti od mene? Ako niste gledali treću sezonu: sadržaj sadrži spojlere.
1. Brainstorming zauvijek
Zamišljam situaciju: na sastanku s klijentom kolegica iz tima ubacuje se usred prezentacije na kojoj sam naporno radila i nabacuje odlične ideje za kampanju koje nikad prije nisam čula. Klijent je oduševljen, ideje se odmah prihvaćaju jer su, jednostavno, bolje od mojih, to je svima jasno pa i meni, ali nije jasno zašto ih ja čujem tek sada. Upravo ovo jedan je od zapleta u trećoj sezoni koji nam pokazuje koliko je tim u agenciji Savoir/Grateau slab. Redovni brainovi ili brainstorming unutar tima važan je alat za održavanje kvalitete rješenja unutar agencije, ali i jačanja timskog duha. Da su nekoliko dana prije predstavljanja kampanje klijentu (ili, u slučaju timelinea serije – 10 minuta prije, jer takav koncept vremena dio je pravila žanra pa se sve može riješiti u rekordnom roku) svi sjeli s voditeljem tima, Julienom, i nabacivali svoje ideje o rješenju, pitch bi bio puno uspješniji, a nitko se iz tima ne bi ni sjećao tko je dao „pobjedničku“ ideju. To, na kraju, nije ni važno jer ste svi na istoj strani. Nije Emily kriva što ima odlične ideje, a nije ni Julienu za suditi što se ljuti jer mu preuzima spotlight pred klijentom. Lekcija za Emily i sve nas bila bi, dakle, za početak: ne propuštajte brainove i komentiranje projekata s kolegicama i kolegama iz tima jer najbolje ideje ponekad isplivaju iz gomile glupih i neupotrebljivih. I naučite raditi u timu, bit će vam lakše.
2. Umjetnost feedbacka
Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučila u radu u agenciji je ta da se konflikt s kolegama ne rješava tako da tužakate šefici/šefu njima iza leđa, nego da sjednete i otvoreno razgovarate o problemu – baš ono što Julien nije napravio, nego je tužakao Emily šefici, a zatim se osramotio neprofesionalnim ponašanjem pred klijentima. Davanje i primanje feedbacka vještina je koju morate izbrusiti planirate li raditi u timu, bez obzira na industriju u kojoj radite. A ako ta industrija ima ikakve veze s komunikacijama, to je imperativ bez kojega ne možete biti uspješni, koliko god bili talentirani. Iskreni feedback važan je u komunikaciji s kolegama, kao i s klijentima. Naučite ga elegantno dijeliti i prihvaćati, pritom ne vrijeđajući i ne shvaćajući sve osobno.
3. Sveti pitch
Nakon intenzivnog perioda pitcheva krajem godine, od kojih su me neki isprovocirali do te mjere da sam propitivala smisao života, prva epizoda treće sezone bacila me na koljena – od smijeha. Kraljica Emily rješava pitch za jednu od najvećih globalnih korporacija u roku od jednog dana, uključujući kontakt s klijentom, dogovaranje večere, razradu strategije i kampanje te pisanje prezentacije. Ako ste ikad bili dio tima za bilo kakav natječaj, znate da je ovaj scenarij bliži znanstvenoj fantastici od bilo kojeg Star Warsa. Proces rada za natječaj često je iscrpljujuć za sve članove tima PR agencije, a vjerujem i za one s druge strane. Satima sjedite s kolegama, izvlačite ideje iz pete i sve se čine užasnima, čitate brief po sto i pedeseti put kako biste pokušali shvatiti što potencijalni klijent želi od vas i onda u sto pedeset i prvom čitanju konačno vidite svjetlo na kraju tunela, spojite sve ideje kolega i dobijete pobjedničko rješenje. A tek onda treba krenuti raditi prezentaciju. To ne traje dva sata, a ni dva dana i ne biste vjerovali s kojim se sve izazovima suočite u procesu. Ukratko, ne nasjedajte na priče da se pitchevi dobivaju na tako jednostavan i brz način kao što ih dobiva Emily. Nije da ne bismo htjeli da je tako, ali #agencylife nije serija ovog žanra.
4. Networking je sve
Znati prave ljude na pravim mjestima prava je umjetnost i važna vještina u komunikacijskoj industriji. U redu, u svakoj industriji, ali ovdje je baš izraženo jer je sve to dio posla. Da, eventi, domjenci, partyji, žurke, igranke dio su posla. Small talk treba vježbati, kao i smiješak i diplomatske odgovore za baš svakoga, u svakoj situaciji. Prići nekome nepoznatome i pružiti svoju posjetnicu normalan je dio dana, a poznanstvo vam nekad može spasiti cijeli projekt. Emily je u tome majstorica i slobodno učite od nje. Uporna je, zna što želi i od koga to može dobiti i (gotovo) uvijek profesionalna.
5. Budžet, kažete?
Gledajući Emily kako uspije “izvući” svaki posao i kampanju genijalnim idejama svima koji rade u agenciji čini se kao neostvareni san. Ne zato što mislimo da nemamo dobre ideje, već iz jednostavnog razloga što Emilyni klijenti redovno prihvaćaju sve njezine ideje. Kad kažem sve, zaista tako i mislim. Nema propitivanja budžeta, KPI-eva, traženja da se sve to stavi u prezentaciju kako bi mogli tražiti odobrenje uprave za koje se onda čeka tjednima, nema: „Hmm, nisam siguran što ćemo time postići“ i nema: „Odlučili smo ići u drugom smjeru.“ Zlobnici bi rekli da je to samo još jedan set nerealnih očekivanja, kako za nas, tako i za naše klijente. Ne maštajte o savršenom klijentu jer takav ne postoji. Nitko neće prihvatiti sve vaše genijalne ideje jer, budimo realni, vjerojatno nisu toliko genijalne, ali i da jesu, svi imaju pravo na pogrešku. Čak i Emily. Sigurna sam da bi bilo tko od nas iz Zagreba bez problema organizirao event u Provansi i sjajno bismo se proveli. Samo nemojte spominjati budžet.
6. Fokus na rješenje
Ne postoje problemi, samo izazovi; koliko vas živcira ova fraza od 1 do Emily? Koliko god bila naporna, često se ispostavi točnom. Svi znamo da će se više-manje ozbiljni problemi javljati tijekom projekta, koje god prirode on bio. Ali, u komunikacijskoj industriji ne možemo si dopustiti očajavanje jer je ključan dio našeg posla pronalaženje rješenja za klijenta. Upravo taj fokus na rješenje mi se sviđa kod Emily – iako je pretjeran i uvijek tako ubrzan, ali svi smo svjesni da je to fikcija. Iako se to u seriji predstavlja kao američki način razmišljanja, ne bih rekla da smo mi Europljani drugačiji, možda nam samo ponekad treba promjena perspektive. Npr. kad Emily predloži Antoineu da kontrolnu seriju parfema ponudi klijentima kao ekskluzivnu ediciju, umjesto da očajava jer je veći dio propao tijekom proizvodnje. Potencijalni problem pretvorili su u uspješni projekt jednostavnom promjenom perspektive. Učimo od Emily. Nekad su najbolja rješenja ona najjednostavnija.
7. Novac nije sve – čak ni u agencijskom poslu
Što ako je klijent toliko daleko od savršenog da vam se čini da je suradnja nemoguća? Sylvie nam je dala odgovor kad je slušala intuiciju i odbila suradnju s modnim konglomeratom JVMA jer joj se nije sviđao način na koji rade posao. Vrijednosti su važnije od novca i gotovo je nemoguće uspješno surađivati s ljudima čije vrijednosti nisu usklađene s našima. A zašto bismo to i htjeli?
8. Glamur traje pet minuta
Kao obožavateljica mode, obožavam primjećivati dizajnerske komade koje likovi nose na dnevnoj bazi, maštajući kako dolazim na posao u Dioru s nemarno prebačenom Gucci Jackie torbicom preko ramena. Schiaparelli haljina savršeno nadopunjuje bocu šampanjca u vili u Provansi na eventu predstavljanja novog ekskluzivnog automobila, zar ne? Naravno, osim što sve skupa ne ide baš u korak s vašom juniorskom plaćom. Emily perpetuira krive pretpostavke o glamuroznoj prirodi posla u komunikacijskoj industriji na koje smo svi već naviknuli. Da, na eventima se fotkamo sretni i sređeni, ali ne pokazujemo kaos koji je prethodio tom 5-minutnom glamu. Nakon svega što prođemo da bismo organizirali dobar event, zaslužili smo taj pjenušac i lijepu fotku. A to što su svi uvjereni da uvijek tako živimo samo je dokaz da smo dobri u svom poslu.
9. Najbolje ideje nekad dođu nakon 17h
“Stvarno si jako dobra u svom poslu”, zaključi Emilyina prijateljica Mindy nakon što na bazenu, na slobodan dan, uspije prodati ideju potencijalnom klijentu. Agencijski posao i odnosi s javnošću oglašavaju se kao jedan od onih 9-5 poslova koje ostavljate u uredu zajedno s laptopom. Istina je ipak malo drugačija. Možda nemate prekovremene, ali dogodi vam se da gledate tv i pomislite na klijenta? Npr. gledate dokumentarac, čitate knjigu na plaži, razgovarate s prijateljima i padne vam na pamet ideja o aktivaciji za klijenta? Ako vas zanima i ako volite posao koji radite, vjerojatno nećete prestati razmišljati o njemu u 17:00. To ne podrazumijeva da po cijele dane radite pa zaboravite živjeti, nego da je puno ljepše raditi kad volite svoj posao i kad vam pomisao na njega ne izaziva grč u želucu. Ako je tako, vrijeme je da počnete tražiti dalje. Ako je Emily mogla u Pariz, možete i vi na novi posao.
