I to najčešće u situacijama kad smo najviše gladni informacija. Posljednjih dana radi straha i mišljenja da imajući informaciju imamo veću kontrolu nad onim što se događa. I ja sam progutala jednu nakon nedjeljnog potresa, najjačeg u posljednjih 140 godina u Zagrebu. Stigla je pola sata nakon prvog i najavljivala još jači i razorniji potres koji će tek uslijediti. Stigla je iz različitih „provjerenih“ izvora te sam ju proslijedila dalje. Nakon toga počele su stizati brojne poruke “iskusnih seizmologa” koje su davale drugačije prognoze. Javio se i stručnjak iz Kalifornije rodom iz Japana jer se tamo, kaže, nakon ovakvog potresa okrenu i nastave spavati. Trebalo je vremena da shvatim da sam upala u ćušpajz začinjen neprovjerenim i nepotpunim, u ovom slučaju, vjerojatno, nezlonamjernim informacijama. Kao i danima ranije, samo na temu COVID-19 koja je nedjelju nakratko bila druga vijest.
“Mi se ne borimo samo protiv epidemije; borimo se protiv infodemije“
Izjavio je to u veljači ove godine generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Adhanom Ghebreyesus definirajući novi pojam infodemije kao prekobrojnost informacija – od kojih su neke točne, a neke ne – zbog kojih je teško ljudima pronaći vjerodostojne izvore i pouzdane upute kad im trebaju. Primjer takve netočne i opasne upute uključuje ubijanje koronavirusa ispijanjem tople vode svakih 15 minuta ili prevencija koja uključuje premazivanje tijela klorom ili alkoholom. Kako bi to spriječili, komunikacijski timovi SZO-a pažljivo prate, reagiraju i odgovaraju na mitove i glasine koje se šire društvenim mrežama i ostalim komunikacijskim kanalima brže nego ikad prije u povijesti.
Osobna odgovornost
Velika je odgovornost svih nas okrenuti se izvorima koji su pouzdani i točni i koji su već opravdali naše povjerenje. Sve ostale informacije koje su nepotpune, netočne, na razini glasina ili, još gore, zlonamjerne lažne vijesti i dezinformacije, mogu biti vrlo opasne. Pogotovo danas kad je širenje dezinformacija puno brže nego što je moguće provjeriti činjenice.
Imajmo na umu da, iako je nama, komunikacijskim stručnjacima pojam poznat, velik dio infodemičnog sadržaja proteklih je dana do mene došao dobronamjerno od bliskih osoba kojima su u strahu bile gladne uši. Stoga, kao i u slučaju kad #ostajemdoma, budimo jednako odgovorni i pri kreiranju i širenju sadržaja kojemu ne možemo provjeriti istinitost i ne znamo izvor znajući da može biti jednako štetan kao i pandemija kojoj smo izloženi.
