Kao i uvijek, u današnje vrijeme dovoljan je jedan bombastičan naslov ili jedan prominentni zagovaratelj kako bi nova moda pomela svijet. Tako je i s korporativnim blogom. Od trenutka kad je Businessweek na naslovnici iz 2005. godine napisao kako će blogovi u budućnosti promijeniti način na koji poslujemo, svatko (i zaista mislim svatko) na svojoj je stranici počeo pisati korporativni blog. Nije uopće bilo važno radi li se o zaista o tvrtki, ima li ona proizvod ili uslugu o kojoj je svrsishodno pisati ga, do toga piše li se nešto što se zaista može nazvati blogom.
Poražavajuća je činjenica kako gotove sve tvrtke imaju blog, ili barem imaju tab na stranici predviđen za blog, a većina ih je loša. Ista stvar je i s profilima na društvenim mrežama. I koji je rezultat toga? Većina na kompanijskoj stranici ima blog koji ne ispunjava zacrtane ciljeve pa ga većina ubrzo zaboravi i nađete se u 2016.godini, a zadnji blog je iz 2008.
Iz tog razloga, potrebno je raskrinkati neke uopćene, ali krive zakonitosti kad je riječ o pisanju blogova.
Svrha bloga
Blogovi su oblik kojim su pojedinci kreirali i dijelili sadržaj koji ih zanima te način na koji su oni se povezivali s drugima koje zanimaju iste teme. Iako su blogovi evoluirali od jednostavne forme kojojm se izražava mišljenje do iznimno moćnih medija za prenošenje poruka, većina blogera i dalje piše blog iz iste pobude. U trenu kad su blogovi “zaprijetili” snazi tradicionalnih medija, u priču su se uključile i tvrtke.
Blog nije magični štapić
Istina je kako ključne riječi “podižu” vašu stranicu prilikom pretraživanja weba i time generiraju posjete, ali to nije i nikako ne bi smjela biti primarna svrha vašeg bloga. Vaša web stranica je izlog u kojem se ogleda vaš rad i ona zahtjeva promociju. Blog na stranici je alat koji djeluje na ponovne posjete. Stvarno uspješan blog ima svoje stalne čitatelje koje na taj način podsjećate na svoj rad.
Redovno postanje
Čitatelje, dakako, nećete preko noći privući na svoju stranicu pa tako i pisanje bloga zahtjeva predanost i ustrajnost. Redovno postanje djeluje na formiranje opetovanih posjeta stranici i čitanja bloga. Onog trenutka kad posjetitelji vaše stranice prepoznaju vaš blog kao izvor vrijednih informacija, vraćat će se, dijeliti sadržaj i time dovoditi nove ljude na vaš blog. Još samo da se prijave na vaš feed pa da ne trebate konstantno iščekivati njihove posjete…
Zašto onda velika većina blogova ne funkcionira?
Ne funkcionira jer blogovi ne potiču svemogući enagement. A ne potiču ga jer se pišu preko volje, ne koriste jezik koji odgovara blogu i publici, copy paste-aju marketinške poruke ili zvuče kao priopćenje, ne donose ništa osim recikliranih misli i čine da vaša tvrtka izgleda kao skup dronova bez ikakvog sadržaja.
Osobnost i zdrava doza kritičkog razmišljanja je poželjna
Dakako, time uvijek riskirate da otuđite dio svojih posjetitelja, ali to je rizik koji morate biti u mogućnosti preuzeti. Ljudi ne vole velike tvrtke i ne poistovjećuju se s njima, ali se poistovjećuju s imenima i licima koji sačinjavaju vašu tvrtku. Blog je zato nužno prihvatiti kao sjajan način kojim ljudima dajete uvid u ono što se nalazi iza “fasade.” Ako ste skeptični prema ovoj tvrdnji, svakako googlajte imena Arianna Huffington ili Pete Cashmore.
Kao i u svim ljudskim odnosima, male nesavršenosti i posebnosti ono su što ljude privlači nama. Zvuči jednostavno? Možda! Je li nužno? Apsolutno.
Živimo u vremenu kad klasični image oglasi ne prodaju proizvode. Istovremeno cvijeta tzv. brand advocacy i influenceri jer ih ljudi smatraju iskrenima i nepatvorenima (ova tema zaslužuje blog za sebe). To je riskantan pothvat, ali i pothvat koji je u skladu s vremenom. Kritika vašeg razmišljanja u blogu nije uvijek loša stvar. Ona je prilika da nekoga naučite nečemu, uvidite svoju grešku i/ili u stvarnom vremenu dobijete informaciju o tome gdje ste, kako ste percipirani. Prihvatite to. Jednom kad svoj blog oslobodite tereta da mora zvučati kao vaš company profile, osjetit ćete sve dobrobiti koju donosi pisanje korporativnog bloga .
I na kraju …
Iako se ovaj oblik obraćanja ključnim javnostima zove blog, korporativni blog nije standardni blog kakav ćete pročitati o parfemu ili najnovijem gadgetu. On je priča o vašoj tvrtki, vašem iskustvu i ljudima koji stoje iza svega te kao takav ne mora zadovoljavati standardne zakone pisanja bloga.
Većina “pravih” blogera zaklinje se kako blog ne smije biti dulji od 400 riječi, mora biti podijeljen u nekoliko kratkih poglavlja, a svako poglavlje mora imati podnaslov. Postoji čak i pravilo kako mora izgledati kad blur-ate riječi (hm?!?). Medium, s druge strane, tvrdi kako optimalni blog post ima oko 1600 riječi i kako je potrebno 7 minuta da ga se pročita. Nakon toga, pažnja čitatelja pada te čak i najbolje ideje prolaze nezapaženo.
Osobno smatram kako blog treba biti onoliko dug koliko je njegovom piscu potrebno da razvije temu, napiše nešto vrijedno čitanja i dođe do smislenog zaključka.
Kako sam dugo sam htjela napisati tekst na temu korporativnog bloga, i kao pravi pravi pravcati student Filozofskog, ovaj je tekst pisan je nekoliko puta. Prvo kao filozofska rasprava, pa onda kao struja svijesti na istu temu. Ipak, godine iskustva u komunikacijskoj industriji zaslužne su za treću i finalnu (nadam se i bolju) verziju, te nakon 888 riječi, za koje vam je potrebno 3 i pol minute čitanja, veselim se vašem mišljenju o pisanju korporativnog bloga.
