Zanima vas što zapravo rade PR-ovci, a prethodno ste pogledali popriličan broj filmova ili epizoda serije u kojima ste imali prilike “zaviriti” u taj čudesan svijet PR-a? E pa jednim dijelom ćete dobiti odgovor na prvi dio pitanja pod uvjetom da odmah zaboravite na prve asocijacije koje vam padaju na pamet, a koje su produkt drugog dijela ovog pitanja. Da, baš ta serija. Ne, ništa od Samanthe Jones. Aha, ona zgodna komedija? Da. Ne, ništa ni od tog neurotičnog proćelavog PR-event-celebrity-kriznog menadžera.
Uz izrazito pozitivne iznimke (o njima ćemo neki drugi put jer ipak je zdravije najprije izbaciti iz sebe frustraciju pa se tek onda okrenuti pozitivnim stranama života 🙂 ), ako ste PR u hollywoodskom filmu ili u it serijama ovog tisućljeća, nemate baš puno izbora za prezentiranje sebe i svog posla mnogobrojnim gledateljima. Pa ste tako u jednome filmu nizak, proćelav i iskompleksirani nervček koji žonglira s tri mobitela i skakuće s mjesta na mjesto snimanja/davanja intervjua/biločegadrugog mijenjajući izraze face od nepodnošljivog control freaka, kojega njegov vlastiti klijent naprosto ne može podnijeti, do (u rijetkim trenucima dobrog raspoloženja) ulizice koja je spremna podmititi svakoga kako bi “priča” njegovog klijenta, našla svoj put kao Dorothy do Kansasa. U drugom ćete, pak, slučaju biti, toliko puta u PR blogovima prožvakana i ispljunuta, Samantha Jones i ostala TV raja malo manje poznatog imena i slabije upečatljivosti. Tu je, naime, (za one koji to još ne znaju) riječ o svjetskoj ženi/piaruši koja umjesto litara kave pije samo najbiranije koktele, pohađa samo najelitnije evente i trlja ramena s najpoznatijim celebovima našega doba. A u slobodno vrijeme svom dečku promijeni ime u “ malo više hollywoodsko” te ga lansira u svijet slavnih.
Nagradno pitanje: Koliko bi dugo mali nervček ili Samantha uistinu radili u jednoj respektabilnoj PR agenciji prije nego bi im netko pokazao izlazna vrata? Ako mislite da je rok dulji od pet, šest mjeseci – sad je vrijeme da napravite onu grimasu kao kad ste kao zaigrano dijete srušili maminu tacnu s tek ispečenim kolačem na kuhinjski pod.
Kako bilo, pustimo preneurotične ili prepartijanerski raspoložene televizijske PR čarobnjake i pozabavimo se PR smrtnicima. Evo par mitova o PR-u koje ćemo u donjim redcima pokušati razbiti.
Mit broj 1: PR ili PRave smo eventuše
Pardon, ovaj mit je zapravo i točan, jer mi često i znamo biti prave eventuše. Ali, nekako sumnjam da svi mislimo na isti opis posla. Većina misli da ova konstatacija znači da dolazite na party u isto vrijeme kad i vaš klijent, hodate s njime po crvenom tepihu s poklonjenom dizajnerskom torbicom u ruci i ispijate Aperol/Chivas/Martell cijelu noć, bezbrižno minglate, a svakih pet minuta ulovite i savršeni Instagram fashion moment koji na kraju uspješno i realizirate te u sljedeća tri i pol sata brojite na stotine lajkova svojih instafrendova/celebova. A ako je stvarno dobra vibra na eventu, možda još stignete i koketirati. E to… ne! Kad mi u PR-u kažemo event, to znači da dolazimo tri sata prije i namještamo ostatak scenografije ili ukrasa po dvorani i prenosimo neke čudne kutije (ma zamisli!) dok se nadamo da će puder/ruž/friz (ovo je sad već personalizirano, ne zamjerite) koliko toliko izdržati barem do početka kad stižu najvažniji gosti. Naoko opušteno minglanje na eventu i razgovori s klijentima/novinarima/isvimabitnima prošarano je dobro kamufliranim control-freak skeniranjem koje provjerava ide li program po planu ili intervencijama poput ulijetanja iza šanka jer grupa važnih gostiju traži posebnog konobara samo za sebe, dok se postojeća četvorica konobara za šankom već i ovako „utapa“ u bacanju koktela u zrak, riganju vatre po šanku i pražnjenju/punjenju frižidera. Pa, eto, u jednom trenutku i vi šankirate, otvarate boce i ulijevate piće (psssst) VIP ekipi u kutu pokraj stupa. A kad event završi, onako pepeljugasto, bacimo u stranu cipele s petom, sjedamo na pod u posebnoj „radnoj“ prostoriji i biramo najbolje fotke s eventa zajedno sa svojim kompićem fotićem. A nakon što ulovimo dobra tri do četiri sata sna, tog istog jutra palimo laptop i šaljemo priopćenje medijima. Da podvučem, većina planiranja i rada na „the eventu“ vrti se oko puno fizikalije, trčanja, planiranja sadržaja koje će pasti na podno tlo medijima i fanovima na društvenim mrežama, pripremu press kitova… Ako ne trčite, onda ste u većini slučajeva zaključani za stol, ali ne za onaj u cool kafiću ili nekome od trendovskih klubova, već onaj uredski.
Mit broj 2: PR je zabavan i mnogi bi voljeli raditi taj posao
Da, PR je superzabavan ako ste filmofil koji se upoznao s nekime od gore spomenutih likova u filmu ili omiljenoj seriji. U stvarnom životu, PR nije nimalo laka priča. Ovdje puno ljudi troši jako, jako puno sati kako bi odradili posao kako treba, a taj se ritam nerijetko prelijeva i na vaše slobodno vrijeme. PR-ovci svakodnevno moraju biti svjesni apsolutno svih potreba i ciljeva svakog svog klijenta (a tu nikad ne postoji samo jedan) kako bi osmislili i proveli rješenja koja će pomoći u ostvarenju ciljeva klijenata. U prijevodu, to znači da ćete se nerijetko probijati kroz divlju šumu, nerijetko nemogućih, deadlineova, a u svemu tome morat ćete brzo pronalaziti rješenja i prilagođavati svoj zacrtani plan neplaniranim situacijama koje vole iskakati u našem poslu. Naprosto se jako volimo – mi i male zvijeri iz divlje šume zvane imamo-problem-mijenjaj-tatiku-odmah. #volimštosevolimo. A kako se tu često susrećemo i s dobrim starim prijateljem Murphyjem, onda je velika vjerojatnost da će vam male zvijeri iskočiti na nekoliko projekata/klijenata – istovremeno. Brace yourself!
Mit broj 3: PR povećava prodaju
Znate onaj osjećaj štrecanja u trbuhu, kao da vam trenutno malo što u utrobi stoji na svom mjestu? E pa toga zna biti u onim veličanstvenim trenucima kad vam Matko Matković na sastanku znakovito naglasi: „Budžet za oglašavanje prebacit ćemo u PR kako bismo povećali prodaju.“ Dobro, Matko, a što ćemo onda? Ako uzimate PR-ovca u trenutku kad vam je jedini cilj povećanje prodaje, zaustavite se odmah. PR ne povećava prodaju već osmišljava načine koji će ljude bolje upoznati s proizvodom i zainteresirati ih. A tek onda će se dio njih, naposljetku, i odlučiti na kupovinu. PR vašem brendu osigurava vidljivost i, na neki način, upravlja njegovom reputacijom. Koristite PR kao dodatnu potporu vašoj prodaji i doći ćete do cilja. No, zamijenite li u potpunosti PR s prodajom, možda bi bilo najbolje da odmah razmislite o što skorijem tečaju boksa. Navodno najbolje uklanja sve oblike stresa, ljutnje i frustracija s kojima ćete se vrlo brzo boriti.
Mit broj 4: PR ili nepodnošljiva lakoća laganja
Da, lažovi postoje – svuda oko nas, nažalost. No, u većini slučajeva to ima veze isključivo s njima samima, a ne s njihovim poslom. Osim ako ste špijun. Za sve ostale, laganje nije uvjetovano poslom kojime se bave. U PR-u postoji dio pojedinaca kojima je spinanje jedini zadatak i to upravo u miljeu koji nerijetko nastoji prikriti loše (i često neetičke) poteze koje povlači. No, većinski ostatak PR svijeta ne živi „na rubu“ i bavi se puno „smrtnijim“ temama. Primjerice, pomoći ćemo vam da saznate zašto i kako će vam neki inovativni kućanski proizvod olakšati svakodnevicu. Brendovi s kojima radimo jednostavno žele da se o njima još više priča u pozitivnom kontekstu, a mi koristimo taktike koje će im u tome pomoći.
Mit broj 5: PR ima magičnu formulu „postati-poznat-preko-noći“
Većina nas bi voljela kad bi malo češće preko puta nas sjedio genijalni Sheldon Cooper u mnogima poznatoj sceni iz sjajne serije Big Bang Theory.
Penny: Sheldon, što ćeš piti?
Sheldon: Ja ću dijetnu Colu.
Penny: Molim te, možeš li izabrati neki koktel? Moram vježbati pripremu koktela, kao što vidiš
Sheldon: Ok, onda ću bezalkoholni Cuba Libre
Penny: Pa to je, ummm, rum-kola bez ruma
Sheldon: Da
Penny: Znači, piješ Colu.
Sheldon: Da, ako ima dijetna, bilo bi super
E to. Nije loše biti Penny i imati širi izbor dok istovremeno skromna (ili barem realna) mušterija preko puta nje želi – nešto manje od toga. Ipak, pošto radimo u PR-u, naša izrada Cuba Libre koktela ide otprilike ovako:
„Dragi PR-ovci – imam novca koliko treba, a imam i Colu. Čak i limun. I želim da mi u pet minuta napravite najbolji Cuba Libre koji se može probati. Rum? Mmmm, ups, nismo ga nabavili. I da, ne zaboravite na omjer.“ Pa to je fantastično! Rekle bi u tom trenutku isključivo Eddy i Patsy i to nakon dosta čaša (ili boca) najdražeg napitka.
Dragi svi, PR nije, kako bi moja draga kolegica Tajči rekla, new age mumbo jumbo. PR ne nudi jedinstvenu čarobnu formulu pomoću koje ćete vi, do jučer gotovo nepoznati užoj ili široj javnosti do koje vam je stalo, nakon angažiranja PR stručnjaka, početi sjajiti kao Bella Swan u Sumrak sagi, a svijet će vas prosvijetljeno gledati. PR nije ni čarobna juha koju ćemo ponuditi urednicima i novinarima pa ćete idući tjedan brojati objave u najtiražnijim novinama i na najčitanijim portalima, a da vi sami niste morali pomaknuti prstom. Stvari ne funkcioniraju tako.
PR je itekako poželjna i potrebna potpora za vas kao osobu koja se želi pozicionirati u ključnoj javnosti ili, pak, za vaš proizvod. No, vaša priča mora, prije svega, imati i stvarno uporište. Prije nego PR stupi na scenu, morate zapravo i imati dobar i kvalitetan materijal oko kojega ćete uopće moći graditi priču, a oko kojega ćete se i vi sami morati dosta potruditi. PR ne izmišlja priče i ne pokušava ih „prodati“ kao mačka u vreći „naivnim“ novinarima, već ističe kvalitete koje već postoje i to ciljnim javnostima koji imaju svoju glavu i pravo na svoje mišljenje. Ako vas bilo tko pokušava uvjeriti u činjenicu da PR može ama baš sve, vjerojatno i od vaše prabake napraviti Severinu, pobjegnite od njega glavom bez obzira. Vaš novac bi bolje završio da ga istresete iz vreće stojeći na rubu Savskog mosta nego da njime plaćate verbalni ekshibicionizam neozbiljnih redikula.
